Kad je čovjeku prvi put bilo hladno ili vlažno, sagradio je kuću. Prvo od slame, blata, drveta, kamena, sve do danas kad živimo u desecima metara visokim građevinama čvrstih zidova koje imaju vlastitu rasvjetu, tekuću vodu i druga tehnološka dostignuća.

No, čovjek nikad nije prestao biti dijelom okoliša, on mu i danas može puno pružiti. Uz nešto zdravog razuma, malu pomoć nekih novih materijala i veću količinu starih, provjerenih, postoji puno načina da svoje mjesto na svijetu čovjek napravi ugodnijim, zdravijim, ekonomičnijim – drugim riječima, inteligentnijim i boljim.

Da stvori ravnotežu između svog artefakta za življenje i okoline, što se naziva biostanovanjem.